Agim Sulaj, Eren Beksaç 03.02.2026
U bošnjačkim selima u blizini grada Prizrena, na jugu Kosova, tradicija nanošenja jedinstvene šminke na mladenke, kako bi ih navodno zaštitila od “uroka”, sačuvana je stoljećima, javlja Anadolu.
U bošnjačkim selima kao što su Gornje Lubinje, Donje Lubinje, Manastrica, Mušnikovo i Planjane, smještena u podnožju Šar-planine, nekoliko kilometara od grada Prizrena, mladenke potpuno oslikavaju lica različitim bojama i simbolima, tradicija koja se u ovom kraju praktikuje stoljećima.
Aziza Šefitagić, žena u sedamdesetim godinama, jedna je od posljednjih praktičara ove tradicije, koja privlači veliko interesovanje naučnika, novinara, kao i domaćih i stranih turista.
Šefitagić je za Anadolu rekla da je ovaj posao naučila od svoje svekrve. Napomenula je da je putovala u različite zemlje širom svijeta kako bi promovisala tradiciju.
“Nastavljam tradiciju čak i u starosti, jer je na rubu izumiranja. Želim je nastaviti dugi niz godina. Mislim da je to neophodno. Želim predati baklju svojoj snahi. Bila je sa mnom u Australiji, i nju sam tome naučila. Želim da ona to nastavi i namjeravam joj to ostaviti”, kaže Šefitagić.
– Tradicija Bošnjaka –
Sagdati-Karavidaj je izjavila da tradiciju oslikavanja lica mladenke stoljećima praktikuju Bošnjaci u selima u blizini Prizrena i da slične tradicije postoje i u Sjevernoj Makedoniji i Bugarskoj, iako se tehnike i oblici oslikavanja razlikuju.
Sagdati-Karavidaj je objasnila da se lice mladenke oslikava od jutarnjih sati na dan vjenčanja.
“Koriste se različite boje i svaka boja ima značenje. Općenito se koriste plava, crvena, zlatna i bijela. Crtaju se krugovi, koji u različitim kulturama predstavljaju ciklus života, a oko njih se dodaju tačke. One predstavljaju sjeme, početak nečeg novog”, objasnila je.
Opisujući značenja oslikavanja lica mladenke, rekla je da ova tradicija živi na Kosovu i da se praktikuje svake godine na vjenčanjima.
“Lica su oslikana jer simbolizuju mladu djevojku koja se udaje. Osim toga, u stara vremena postojalo je snažno vjerovanje u uroke. Vjerovalo se da se ovo oslikavanje lica radi kako bi se spriječilo da se vidi ljepota djevojaka i kako bi se odvratilo od uroka. Tako bi djevojke sa oslikanim licima izgledale isto. Ova tradicija i dalje živi na Kosovu i oslikavanje lica se radi na vjenčanjima svake godine. Naravno, ne toliko kao prije. Na primjer, vjenčanja su nekada trajala sedmicu dana, ali sada traju maksimalno dva dana. Tradicionalna vjenčanja se i dalje održavaju u selima na Kosovu”, rekla je.
Sagdati-Karavidaj je rekla da boje i simboli na licu mladenke znače sreću, blagostanje i djecu, dok se tradicija zasniva na usmeno prenošenim legendama i vjeruje se da je na Kosovo došla od Perzijanaca ili datira iz paganskog perioda.
“Vremenom se ova tradicija mijenjala od sela do sela i od odjeće do odjeće. Na primjer, u Lubinji e Poshtme ova tradicionalna vjenčanja se održavaju svake godine, ali se više prilagođavaju modi. Mogu postojati razlike u bojama. Ali, druga sela pokušavaju sačuvati tradiciju kakva jeste”, naglasila je.
– Šminkanje traje u prosjeku dva sata –
Sagdati-Karavidaj je izjavila da šminkanje mladenke traje u prosjeku dva sata i da je prati niz običaja vezanih za njen posljednji dan djevojaštva.
“Ujutro, mladenka doručakuje sa svojom porodicom i počinje tradicionalno oslikavanje lica. To traje dva sata, nakon čega se oblači u svoju tradicionalnu odjeću i dobija slatkiš. Od ovog trenutka, mladenka se oprašta od svog doma. Ne jede, ne govori i lice joj je bezizražajno dok ne stigne do kuće mladoženje”, pojasnila je, navodeći da njeni prijatelji i porodica pjevaju oproštajne pjesme, a mladenka ne smije plakati u tim trenucima.
“Vjeruje se da njen plač kvari oslikavanje lica i donosi nesreću. Zatim mladoženja dolazi na konju da pokupi mladenku. Mladenkino oslikano lice se prekriva i kada stigne do kuće mladoženje, otkriva joj se lice i provjerava se da li se boja razmazala”, ispričala je.
Dodala je da mladenka sjeda na mjestu gdje je svi u selu mogu vidjeti i ako je boja na licu netaknuta, vjeruje se da će mladenka biti jaka i vrijedna.
Elmedina Shkurti-Haxhifazliu, predstavnica Udruženja za obrazovanje, razvoj i kulturni rad (EDUCO), naglasila je da pokušavaju održati ovu tradiciju i promovisati je organizovanjem interaktivne radionice uz učestvovanje Šefitagića u sklopu godišnje konferencije o turizmu i ugostiteljstvu u Prizrenu, koja se tradicionalno održava.